četvrtak, 22. lipnja 2017.

Papinski stav odbijanja: hoće li Franjo i na konzistoriju 28. lipnja izbjegavati susret s kardinalima?


Papa Franjo sazvao je konzistorij 28.lipnja. Hoće li prije toga ponovno izbjeći susret s kardinalima? „Samo slijepac može nijekati da zbog pobudnice Amoris laetitia u Crkvi ne vlada najveća pomutnja“, rekao je kardinal Carlo Caffarra u siječnju ove godine.

(Rim) Papa je Franjo dijalog postavio za zaštitni znak svoga pontifikata, ali je očito i njemu samome teško pada kada se kritizira njegovo usmjerenje.

Dvostruko odbijanje doživljavaju četvorica kardinala Brandmüller, Burke, Caffarra i Meisner koji već mjesecima iznose svoje bojazni i brige glede sporne posinodske pobudnice Amoris laetitia, ali kod Pape ne nailaze na razumijevanje. Posve suprotno!

Učinili su to 19.rujna pismeno u obliku dubia (dvojbi) i od Franje nisu dobili odgovor. Četiri kardinala molili su Papu da pojasni dvosmislena mjesta u tekstu o središnjim vjerskim i moralnim pitanjima i jednostavno im se ne daje dogovor.

Zbog izostalog Papinog odgovora iznijeli su u javnosti svoje dvojbe 14. studenoga 2016. godine. Na to su dobili odgovor, doduše jedan posve drukčiji od onoga koji su očekivali, i to ne od Pape. Poželi su djelomično divlje ispade i napade i osobna poniženja od Papinih najbližih suradnika i osoba od povjerenja dok je on i dalje šutio.

Ne, Papino odbijanje odgovoriti na temeljna pitanja vjere i morala nije proglašeno skandalom, nego činjenica da su četvorica kardinala svoja dubia objavila u javnosti.

Otada je prošlo devet mjeseci i papa Franjo još duguje svoj odgovor.

Sve to ovih dana doživljava svoj Déja-vu.


„Naša nas savjest nuka...“ – tekst pisma četvorice kardinala papi Franji


Sveti Oče,
obraćam se Vašoj Svetosti s određenom tjeskobom tijekom ovih dana uskrsnoga vremena. Činim to u ime uzoritih kardinala: Waltera Brandmüllera, Raymonda L.Burkea, Joachima Meisnera te u svoje osobno.

Ponajprije želimo obnoviti svoju posvemašnju predanost i svoju bezuvjetnu ljubav prema Petrovoj stolici i prema Vašoj uzvišenoj osobi u kojoj priznajemo Nasljednika Petra Apostola i Isusovoga namjesnika: „Slatkoga Krista na zemlji“ kako je voljela reći sveta Katarina Sijenska. Nipošto ne držimo svojim stav onih koji drže da je ispražnjena Petrova stolica, a ni onih koji žele pripisati također i drugima nedjeljivu odgovornost petrovskoga „munus-a“. Nuka nas samo svijest teške odgovornosti koja dolazi od kardinalskoga „munus-a“ da budu savjetnicima Petrova nasljednika u njegovoj vrhovnoj službi te sakramenta biskupstva po kojemu nas „Duh Sveti postavi nadglednicima da pasemo Crkvu Božju koju stječe krvlju svojom“ (Dj 20,28)

srijeda, 21. lipnja 2017.

Je li bilo planirano izvršiti bratsku opomenu tijekom audijencije?



(Rim) „Riječi kardinalā pune su poštovanja. Može se pretpostaviti da je njihova nakana izravnim razgovorom tijekom osobne audijencije moći bolje 'razlučiti' nakane i planove pape Franje i eventualno in camera caritatis izvršiti bratsku opomenu (bratski ukor).“

Ove riječi povjesničara Roberta de Matteija potvrđuju da su četvorica kardinala željela tijekom audijencije konfrontirati papu Franju sa stanjem u Crkvi i ako bi bilo nužno, bratski ga opomenuti (ukoriti). To bi mogao biti razlog zašto je Franjo odbio primiti ih u audijenciju i time je još zaoštrio jedva podnošljivo stanje koje je izazvao svojom posinodskom pobudnicom Amoris laetitia. Ovi su mu kardinali u rujnu prošle godine poslali svoja „dubia“ (dvojbe). U njima su ga molili da pojasni dvojbena mjesta u papinskome dokumentu. Franjo već mjesecima odbija odgovoriti na pitanja ovih kardinala.

„Naša nas savjest nuka...“ – Drugo pismo četvorice kardinala o pobudnici Amoris laetitia


Četvorica kardinala koja su uputila „dubia“(dvojbe) glede sporne posinodske pobudnice Amoris laetitia napisala su papi Franji drugo pismo. U njemu ga mole da ih primi u audijenciju. Međutim, i to im odbija „milosrdni“ Franjo. O brigama i bojaznima o svojemu usmjerenju ne će ni da čuje.

(Rim) Dana 25. travnja četvorica kardinala Walter Brandmüller, Raymond Burke, Carlo Caffarra i Joachim Meisner napisali su papi Franji drugo pismo. Pošto ni na ovo pismo nisu dobili odgovora, danas su ga objavili. Objava je ponovno uslijedila preko poznatog vatikanista Sandra Magistera.

utorak, 20. lipnja 2017.

Dvanaest obećanja Srca Isusova





Svetoj Mariji Margareti Alacoque, francuskoj redovnici samostana sestara od Pohođenja u Paray-le-Monialu Isus se ukazao u punom sjaju slave. Njegova poruka svetoj redovnici glasi: "Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamen svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam kao ponor nevrijednosti i neznanja odabrao da ispuniš taj veliki naum, da tako bude sve učinjeno od mene."

Sljedeća Gospodinova poruka redovnici Mariji Margareti je bila prema njezinom opisu Srce Isusovo koje je bilo okrunjeno trnovom krunom koja simbolizira rane što mu ih zadajemo svojim grijesima, a nad Srcem se nalazio značajan križ; taj križ je ondje od prvih časova Njegova utjelovljenja, a to znači od časa kad je bilo oblikovano i Presveto Srce; odmah je u nj bio usađen i križ pun svake gorčine.

Isus se potužio redovnici:"Za sva moja nastojanja oko njihova dobra ljudi su hladni i nehajni." Isus za tu hladnoću ljudskih srdaca traži od svetice naknadu. Zatražio ju je Pričest svakog prvog petka u mjesecu, a kao pripravu za to svetu uru koju će obavljati prostrta na zemlji u noći između četvrtka na petak u 23 sata do ponoći. U pobožnost Srcu Isusovom tako su uvedene dvije glavne naknadne vježbe: sveta ura i sveta Pričest na svaki prvi petak u mjesecu. 

U viđenju za vrijeme tijelovske osmine Isus se potužio da Ga vrijeđa najviše ono što čine Njemu posvećena srca. Gospodin je zatražio da se uvede kao naknada za sve te uvrede blagdan Srca Isusova na koji će se svetom Pričešću i javnom otprošnjom naknaditi za uvrede nanesene Gospodinu dok je izložen na Oltarima. Rekao joj je:"Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju."

Onima koji će odgovoriti njegovim željama da učine te Ono bude upoznato, ljubljeno i čašćeno Isus obećava:

nedjelja, 18. lipnja 2017.

Mons.Athanasius Schneider: Fatima 100 godina kasnije – aktualnost njezine poruke

Obnova Euharistijskoga kulta i pobjeda Srca Marijina

Ukazanja i poruke Gospe Fatimske ne mogu se prikladno razumjeti, a da se ne uzmu u obzir ukazanja Anđela trima malenim pastirima 1916. godine. Oba ukazanja imaju uzajaman nutarnji odnos. Anđelove riječi već su bile priprava središnjoj Gospinoj poruci u Fatimi: „Što god možete, prinesite Bogu za žrtvu kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijeđaju i kao čin usrdne prošnje za obraćenje grješnika“. Međutim, najvažnije značenje Anđelovih ukazanja sastoji se u poruci koja se tiče Euharistijskoga otajstva Tijela i Krvi Kristove. Već 1916. godine Anđeo je tvrdio da se Krista „strašno vrijeđa“ u ovome otajstvu. Gotovo nitko u Crkvi toga vremena nije mogao niti zamislit kakvim će strašnim uvredama uskoro biti izložen Presveti Oltarski Sakrament i do kojih razina uznemirujućeg proširenja takvih uvreda će se dospjeti čak i unutar same Crkve. Bjelodan su primjer toga praksa koja je danas proširena da se sveta Pričest podjeljuje na ruku te slobodno pripuštanje nepokajanih grješnika i čak i nekatolika svetoj Pričesti.

četvrtak, 15. lipnja 2017.

Svetogrdna oskvrnuća Euharistijskog Isusa u posvećenim Hostijama na crnim misama – svjedočanstvo poznatog i priznatog talijanskog egzorciste



Našim čitateljima i svima koji istinski ljube Isusa i Crkvu donosimo ovo potresno i tragično svjedočanstvo poznatog i priznatog talijanskog egzorciste. Sve one koji budu čitali ovaj tekst potičemo na davanje zadovoljštine Euharistijskom Isusu. O davanju zadovoljštine možete pogledati i video zapis postavljen ispod teksta s titlovima na hrvatskom jeziku.

Hrvatski duhovni velikan bl. Alojzije Stepinac je vrlo često pozivao na davanje zadovoljštine Euharistijskom Isusu.

Upućivao bi puk slijedećim riječima: "Prvo, davati zadovoljštinu i naknadu Spasitelju u Euharistiji, jer su bezbožnici u porušenim i zapaljenim crkvama, osramoćenim redovnicima i poubijanim svećenicima obeščastili zapravo samoga Krista. Njega progone u svakom redovniku i svećeniku, u biskupima i katoličkim svjetovnjacima. To nije samo nezahvalnost i bezumlje, nego prava ludost, paklena zaslijepljenost i najniži pad ljudskog dostojanstva. Protiv takve strahovite mržnje i sotonske grozote nije moguće, da oni, koji Krista ljube ne stave pred noge Euharistijskog Kralja, duboko potreseni, svoju zadovoljštinu i naknadu.... Naša vjerna srca treba ispuniti velika bol i beskrajni stid, a sav svijet jasno i glasno treba očitovati svoju vjernost i ljubav prema Njemu. Što više rana zadaju najamnici pakla Njegovom mističnom Tijelu, Crkvi, i Njegovu sakramentalnom Tijelu na Oltarima, to gorljivija i žarča treba biti naša zadovoljština i naknada." (A.Benigar, A.Stepinac 274)


utorak, 13. lipnja 2017.

Preminuo je Ingo Dollinger – svećenik, moralni teolog, promicatelj Tradicije – raspra s Vatikanom oko Treće Fatimske tajne


Moralni teolog Ingo Dollinger (desno) kao mladi svećenik sa svetim padre Pijom


(Augsburg) U nedjelju Presvetoga Trojstva popodne preminuo je poznati augsburški svećenik Ingo Dollinger u 88. godini života. U posljednje vrijeme njegovo se zdravstveno stanje iznimno pogoršalo. U udarne naslove svjetskoga tiska moralni je teolog dospio u poodmakloj dobi zbog neizravne raspre na daljinu sa Svetom Stolicom oko takozvane Treće Fatimske tajne.

U svojem posmrtnom slovu Maike Hickson u ponedjeljak je napisala: „Njegov tajnik rekao mi je: 'Njegovo je lice sjalo kad je umirao'.“

Dollinger se rodio 1929. godine. Godine 1954. zaređen je za svećenika, djelovao je ponajprije u župnom dušobrižništvu, a potom je bio tajnik augsburškog biskupa Josefa Stimpflea (augsburški biskup od 1963.-1992.). U to je vrijeme odlazio k velikom svetcu, ocu Piju iz Pietrelcine (1887.-1968.) koji mu je bio duhovni vođa i Dollinger se držao njegovim duhovnim sinom. Mnogo puta posjetio je stigmatiziranog kapucina u mjestu San Giovanni Rotondo.


Drugo Gospino ukazanje u Fatimi 13.lipnja 1917. godine: Srce Marijino ovijeno trnjem


Po želji Majke Božje troje djece vidjelaca došli su na mjesto ukazanja 13. lipnja.  Evo Lucijina svjedočanstva:
'Nakon što sam s Jacintom, Franjom i još s nekoliko prisutnih izmolila Krunicu, ponovno smo ugledali dragu Našu Gospu.
- Što želite od nas? – upitah.
- Želim da trinaestoga idućeg mjeseca ovamo dođete, molite dnevno Krunicu i naučite čitati. Kasnije ću vam reći što želim.
Zamolila sam za ozdravljenje bolesnika. Bogorodica je rekla:
- Ako se obrati, ozdravit će ove godine.
Lucija nastavi sa molbom: - Htjela bih Vas zamoliti da nas povedete u Nebo.
- Da, po Jacintu i Franju doći ću uskoro. Ali ti ćeš još neko vrijeme ostati ovdje. Isus želi da Me ljudi po tebi upoznaju i  ljube. Želi na zemlji ustanoviti štovanje moga Bezgrješnog Srca. Tko to prihvati, obećavam mu spasenje. Te duše će Bog ljubiti kao cvijeće, koje sam postavila za ukras Njegova prijestolja
- Dakle, ostat ću ovdje sama?- upitah žalosno.
- Ne dijete moje! Trpiš li mnogo? Nemoj se obeshrabriti! Neću te nikada napustiti. Moje Bezgrješno Srce bit će tvoje utočište i put kojim ću te dovesti k Bogu.
U tom trenutku, izrekavši zadnje riječi, Majka Božja rastvorila je sklopljene ruke i pokazala nam po drugi puta odsjev neizmjernog Svjetla. Tada smo vidjeli sebe uronjene u Boga. Jacinta i Franjo nalazili su se u Svjetlu koje se dizalo prema nebu, a ja u onome koji se izlijevalo na zemlju. Pred desnim dlanom drage Naše Gospe, nalazilo se Srce ovijeno trnjem, koje ga probada. Shvatili smo da je to Bezgrješno Srce Marijino izbodeno grijesima ljudi koje traži zadovoljštinu.

ponedjeljak, 12. lipnja 2017.

Iz govora sv. Antuna Padovanskog, svetca svega svijeta:“Riječ je živa kad život govori“



Sveti Antun Padovanski u svojoj Propovijedi nam govori:“Riječ je živa kad život govori. Zato neka prestanu riječi, a neka govore djela. Prepuni smo riječi, prazni djelima. Stoga nam stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišća. Zakon je propovjedniku da ono što propovijeda provodi u djelo. Uzalud se hvasta poznavanjem zakona onaj tko djelima razara nauk.

Blago onome tko govori što mu daje zboriti Duh Sveti, a ne njegov duh! Ima ih koji govore po svojoj ćudi, kradu tuđe riječi i iznose ih pod svoje, pripisujući ih sebi. O takvima veli Gospod po Jeremiji: Evo me protiv proroka koji jedan drugome kradu moje riječi. Evo me protiv proroka – riječ je Gospodnja – koji mlate jezikom i vele: Govori Gospodin. Evo me protiv proroka koji prorokuju izmišljene snove – riječ je Gospodnja – i propovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - riječ je Gospodnja.

nedjelja, 11. lipnja 2017.

Presveto Trojstvo u očima nadbiskupa Fulton J. Sheena



Razum nije dovoljan da shvatimo Boga. Kad bi Boga promatrali razumom bilo bi to kao kad bi jednu predivnu sliku promatrali, a da se ne pitamo i ne ulazimo u dubine koje su težnje i nade toga slikara. Ako zaključujemo da Bog postoji samo kroz promatranje svemira nećemo doći do promatranja Njegove ljubavi.

Platon se također pitao:"Ako postoji samo jedan Bog, koje su Njegove misli? Jer ukoliko je razumno biće, mora nešto misliti. Ako postoji jedan Bog, koga On ljubi? Jer da bi bio sretan i On mora ljubiti." Uzaludno pitanje, na koje se nijedan čovjek nije mogao nadati, da će dobiti odgovora.

Potrebna je objava – Bog je Trojstvo
Odgovor na to pitanje mogao je doći samo od Boga. Došao je u trenutku, kad se naš Gospodin pojavio na zemlji i kad nam je objavio da u Bogu postoje tri osobe. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Odgovor na Platonovo pitanje prenesimo na čovjeka jer je stvoren na sliku Božju. Čovjek misli "Ljubav", "Pravda", "Jakost" i misli prije nego li je i izgovorio postaju riječi. Vokalna riječ je samo izražaj intimne riječi razuma. Misli ili nutarnje riječi rođene su. Tko je vidio šetati ljubav? Tko može reći da pozna dimenziju i boju jakosti? Nitko nije vidio, opipao, okusio ove misli, a opet su potpuno stvarne? One potječu od momenta kad se još ne nalaze u vanjskom svijetu. Zato je potrebno da budu rođene od uma odnosno duha. Neke ljudske misli su posve banalne i njih se nitko ne sjeća. No postoje misli koje su duh života. Postoje neke ljudske misli u koje čovjek stavlja svu svoju dušu i čitavu svoju osobnost, sve ono što on jest i sve ono što je bio. Aplicirajmo sada na Boga te refleksije što smo ih učinili na ljudskoj misli. Bog misli misao, a ta Misao je Riječ. Rođena je i zato se naziva Sin, a Sin ili Riječ je osoba. Bog, nikad ne misli riječ ili misao koja će sutra biti drugačija. Njegova riječ ili misao, vječna je i izvor je čitave mudrosti svijeta.

petak, 9. lipnja 2017.

Novotari Crkvu žele pretvoriti u čisto ljudsku stvar

papa Grgur XVI.


Papa Grgur XVI. u velikoj je brizi pisao o nestanku crkvene svijesti u svojoj prvoj enciklici Mirari vos! Što bi tek danas rekao!

„Stoga bi bilo posvema besmisleno i za nju ponajvećma uvredljivo govoriti o obnovi i ponovnom oživljavanju koje bi bilo potrebno da joj se osigura postojanje i rast, kao da bi se vjerovalo da je ona izložena propadanju, zamračenju ili drugim sličnim nedostatcima.

Takvim nastojanjima novotari teže za tim da postave temelje za jednu novu, čisto ljudsku ustanovu i baš da postignu ono nad čime se Ciprijan gnušao: naime Crkvu koja je božanska stvar, pretvore u 'ljudsku stvar'...“

[Odlomak iz enciklike „Mirari vos“ pape Grgura XVI.]