Otkrijte koji su postovi po vašem izboru obilježili 2017.godinu i blagoslovljena vam 2018. godina!

Dragi i poštovani čitatelji bloga budući da ste nam vi bitni odlučili smo se na kraju 2017.godine prisjetiti 7 postova koji su tijekom godine najviše generirani prema broju vaših klikova. 

Mi poštujemo vaš izbor i zajedno s vama drago nam se toga prisjetiti! Klikom na naslov posta otvara se post za čitanje. 

Vi ste ona dragocjenost koja se ugrađuje u ovaj blog i bez vas, a podržavani prvenstveno Gospinim zagovorom i Božjom milošću i providnošću ovaj blog ne bi imao smisla.

Želimo da svi zajedno svakim danom postajemo makar samo malo bolji i privrženiji Gospodinu koji je Put, Istina i Život.

Zahvalni smo svima vama koji nas podržavate duhovno i moralno bilo vašim javljanjem kako je djelovalo pozitivno i korisno na vas, bilo lajkanjem stranice, a posebno izrečenom molitvom bez koje ne bismo mogli dalje.

Mir, radost i spasenje to su naše želje! Čestit Božić!

Pjesmama o Božiću (poznate karmelićanke bl. Elizabete) i Radujte se narodi, uredništvo bloga On treba kraljevati  želi cijenjenom i poštovanom čitateljstvu bloga, blagoslovljen rođendan

Djetešca i Spasitelja Isusa. Mir, ljubav i spasenje to su naše želje! 

Zvoni ponoć. Sve je mir,

sve tišina posred prirode.

Ne čuje se do li duša slatki žubor

koji do neba se uzdiže,

u dugom iščekivanju,

uzdizanje čežnje

za njihovim božanskim Osloboditeljem...

Iznenada pjesma osvaja svijet,

puna milosti: "Rođen nam je Spasitelj!" (Lk 2,11)

Pripjev:

Došao je, Božić je, zapjevajmo radosno,

stigao je među nas Emanuel!

U slatkom betlehemskom Djetešcu

dano nam je gledati nevidljivo:

nedokučivo otajstvo ljubavi!

Stvoriteljska riječ svemoguća,

vječni Bog skriveni, nedostupni,

za nas postade djetetom tek rođenim.

U mirnoj tišini noći,

na leđima siromašne deve

ne bez truda, ne bez muke

polazim božanskom Janjetu.

“Ne bješe Mu mjesta u gradu”

On, jedinorođeni Sin vječnoga Oca, On, pravi Bog, Veličanstvo beskrajno, koji iz ljubavi siđe s neba na zemlju, da spasi dušu stvora Svog, nema mjesta u gradu! U gradu – gdje je ipak mjesta za sve i svakoga, za Njega, prečistu Mu Majku i predobrog Hranitelja mjesta nema! I rodi se izvan grada u hladnoj, nečistoj štalici među životinjama. I On je zadovoljan! Njegovo Srce klikće od radosti… Da su stanovnici grada Betlehema znali tko je On, da su spoznali u Njemu Kralja slave vječite, valjda bi se drugačije ponijeli!

A danas? Među današnjim kršćanima – nalazi li više ljubavi? Ta oni barem znaju tko je On! Gle žalosti! Gledaj sramote naše, sramote sadašnjega vijeka! Svijet slavi Božić: tu su bogato i sjajno rasvijetljene dvorane, tu raskošno nakićeni borovi, tu dragocjeni darovi, tu čestitanja i veselja – svega dosta – samo malo i premalo ljubavi prema Njemu, Spasitelju. U štalici grijala je slatko Božansko Djetešce ljubav presvete i prečiste Mu Majke i svetog Josipa, te dah životinja. A tko će sad da Ga grije u ovom hladnom svijetu?

Sveti Ivan Krstitelj preteča Isusa Krista

Sveti Ivan Krstitelj je narod pripremao na dolazak Kristov. Valja i nama da se spremimo za taj veliki blagdan. Sveti Ivan je propovijedao: „Činite pokoru jer se približava kraljevstvo Božje“. Put do kraljevstva Božjeg je pokora. Ako želimo sveto svetkovati Božić, valja se pripremiti pokorom i to pokorom tjelesnom i duševnom, a poglavito svetom ispovjedi i mrtvljenjem zlih sklonosti u sebi. To je naš katolički Božić! Božić u glavnom znači: Bog s nama.

Takav Božić ne smije trajati jedan dan ili nekoliko dana. Takav Božić treba biti trajan. To je bitnost kršćanskog života. Treba biti Krist uvijek u našem srcu po milosti. Ovu misao nam osobito sveta Crkva naglašava za vrijeme Božićnih dana. Ne može biti milosti gdje je mjesto dano teškim grijesima. Jer ne možemo utješiti Presveto Srce, ako smo i sami u teškom grijehu.

Događaj koji je potresao Italiju i Hrvatsku jer: "S Bogom se nije rugati", uči nas sveti Pavao

U talijanskom gradu Messini 1908. godine o Božiću rugali se bezvjerci u novinama Božanstvu Djetešca Isusa: "Ako si Bog, pošalji nam jedan potres." Katolici su nehajno šutjeli. Poslije par dana nagli, jaki potres u kojem je poginulo više od 82 tisuće ljudi u zoru srušio je grad. Bio je to najveći potres u povijesti Italije. OVDJE možete pogledati povijesni pregled velikih potresa koji su pogodili Italiju od početka 20. stoljeća. Sveti Pavao uči:" S Bogom se nije rugati".

Ovih sto zadnjih godina mnoge ohole glave okrenuše leđa Kristu. Većinom misle u sebi: Eh, nema tu šale! Ako kažemo da je Krist Bog, onda i mi visoki i mudri moramo vršiti deset zapovjedi Božjih i slušati Krista u Evanđelju, ali to mi nikako nećemo, zato treba da u svojim knjigama vičemo koliko nas grlo nosi. Ne, nikako, Krist je samo dobar i pametan čovjek, ali ne ujedno i Bog. A nije ni čudo, jer "tko zlo radi, mrzi na svijetlost" (Iv 3,20). 

„Ako tradicionalni svijet padne u zabludu autoritarizma, istinska reforma Crkve morat će se odgoditi....tko zna koliko dugo“

Vrlo zanimljivo razmišljanje puno zdravoga i svetoga „sentire cum Ecclesia“

Autoritativna je uvijek revolucija, a Tradicija to nikada nije

Uglavnom, u kolektivnim predodžbama, čak i u katoličkima, Tradiciji se pribraja autoritativno poimanje Crkve, posve klerikalizirano i centralističko, a modernost sa svim svojim revolucionarnim tovarom pribraja se jednostavnoj i slobodnoj Crkvi, narodnoj i demokratskoj: a ništa nije toliko netočno kao to!

Istina je posve suprotna!

Tradicija, ona prava, koja nije konzervativizam, upravo jer stavlja naglasak na vjekovnome, dvotisućljetnome učiteljstvu kršćanstva, upravo jer govori o sadržaju istine, o pokladu vjere koji valja čuvati, živjeti i cjelovito prenositi, upravo jer je ovaj sadržaj u koji se ne smije dirati primljen od Boga, a svi mu moraju biti poslušni i podložiti mu se, od Pape do najmanjega djeteta na vjeronauku: upravo poradi toga Tradicija nije sačinjena od posve ljudskoga autoritarizma gdje „poglavar“ u svoje ime nameće usmjerenje koje valja slijediti.

A revolucija je naprotiv autoritativna: u svakoj revoluciji, kako bi se nametnuo „novi svijet“ koji bi trebao poboljšati ljudsko postojanje, nužno je da onaj koji je na čelu nasilno – fizički ili psihički – nametne obrat koji valja izvršiti.

Marija i Crkva

"Obje su majke, obje su djevice. Obje su začele po istom Duhu bez požude. Obje su bez grijeha Bogu Ocu porodile potomstvo. Ona je bez ikakva grijeha porodila tijelu glavu, ova je otpuštenjem svih grijeha (u skrušenoj ispovijedi) rodila glavi tijelo. Obje su majke Kristove, ali jedna bez druge nije porodila čitavoga Krista.

Zato što se u Bogu nadahnutom Pismu govori općenito o djevičanskoj majci Crkvi, s pravom se to posebno pripisuje Djevici Mariji.

Svaka vjerna duša je zaručnica Božje Riječi, Kristova majka, kći i sestra, djevica i plodna na svoj način.

Božja Riječ nam govori:"Evo mati moja i braća moja! Jer tko čini volju Oca mojega na nebesima, taj mi je brat, sestra i mati." (Mt 12, 49-50)

Dakle, sama Božja mudrost, govori općenito o Crkvi, posebno o Mariji, a pojedinačnoj o vjernoj duši. Govori da će boraviti u baštini Gospodnjoj, a Gospodnjom se baštinom smatra općenito Crkva, posebno Marija, a pojedinačno svaka vjerna duša.

U šatoru Marijina krila Krist je boravio devet mjeseci, u vjerskom šatoru Crkve boravit će do svršetka svijeta, a u poznavanju i ljubavi vjerne duše boravit će navijeke."

Iz Govora blaženog Izaka, opata samostana Stella, 1862 – 1863

OVDJE pročitajte ukazanje Gospe sestri Luciji u Pontevedri 

Po Bezgrješnoj Presvetom Srcu Isusovu

U 2. bilješci programa Vojske Bezgrješne čitamo: "Ljubav prema presvetom Srcu Isusovu je jedini motiv koji nas tjera da mu po Bezgrješnoj sjedinimo što više duša:"

Prema tom citatu trebaju težiti sva naša životna nastojanja.

U činu posvete Presvetoj Djevici Mariji, a izražava bit Vojske Bezgrješne izjavljujemo:"Raspolaži sa mnom, ako želiš, posve, bez ikakva ograničenja, da ispuniš ono što je o Tebi rečeno:" Ona će Ti satrti glavu", kao i:"Ti si srušila sve hereze na cijelom svijetu, da bih postao u Tvojim Bezgrješnim i milosrdnim rukama korisno sredstvo za prisutnost i povećanje što veće Tvoje slave u tolikim izgubljenim i ravnodušnim dušama i da proširim što više blagoslovljeno kraljevstvo presvetog Srca Isusova."

Ali zašto baš po Bezgrješnoj?

"Kamo Ti dođeš, zadobivaš milost obraćenja i posvećenja."

Mons.dr.Georg May: Kriza pokoncilske Crkve i mi

1. Jedna gora kriza nije mogla zahvatiti Crkvu od gubitka sigurnosti u vjeri. Ćudoređe se može poboljšati, urušena se stega može opet uspostaviti dok su temelji zdravi, dok se kod pozivanja na poboljšanje i na obnovu prava života možemo oslanjati na vjeru. Svi ovi apeli pak odlaze u prazno ako se ne mogu zasnivati na vjeri. Ako vjera više ne stoji čvrsto te nije nesumnjivo sigurna, onda je položena sjekira na korijenje Crkve. Ako katolici nisu više uvjereni u istinu svoje vjere, ako većma nemaju katoličku svijest, onda svoju vjeru neće štititi ni braniti, neće je čuvati ni prenositi. Tada prodiru krivovjerje, praznovjerje i nevjera u srca, u obitelji i župne zajednice i rastaču ih iznutra. Onda fasade mogu stajati još neko vrijeme. Ali kada dođe sljedeća oluja, urušavaju se kao kula od karata.

2. Što svakoga kršćanina katolika koji ljubi svoju Crkvu mora ispuniti najvećom strepnjom jest činjenica da ovu odlučujuću ugrozu Crkve vodeći ljudi Crkve ili dovoljno ne vide ili se protiv nje dovoljno ne borimo. Pokoncilska se Crkva zanosi statistikama, ali ne pita što iza toga stoji. Što predstavljaju silni brojevi djelitelja Pričesti ako se urušava vjera u Gospodina prisutnoga u sakramentu i u pretvorbu? Što znače čete propovjednika, pastoralnih referenata i povjerenika za obrazovanje odraslih ako ne izgrađuju vjeru svojih slušatelja, nego im njihovu vjeru uzdrmaju?

Po njihovim plodovima...

                                     Svećenička ređenja u Njemačkoj od 1962.-2016.

Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.” (Mt 7,15-20)

Izvor

Samo katoličanstvo može spasiti Francusku

            Michel Houellebecq o opasnosti građanskoga rata i o smrti marksizma

„Samo katoličanstvo može spasiti Francusku. Islam čak ne zna ni što je ateist. On će i dalje rasti u Zapadnoj Europi. To će buditi još više strahova od otuđenja i kolonizacije. Građanski rat leži u području mogućega. Komunizam je bio lažna religija. Stoga što je jednu religiju teže uništiti nego politički sustav. Lijevi glupaci zbilja su postali nepodnošljivima. Njihove su ideje mrtve. Vidio sam marksizam kako umire. Uvijek sam govorio da romani ne mogu promijeniti povijest, ali 'Arhipelag gulag' Aleksandra Solženjicina iz 1973. godine promijenio je svijet.“

Michel Houellebecq u intervjuu koji je najprije izišao u magazinu Der Spiegel, a potom 25. studenoga u Valeurs Actuelles. Prigoda je bila uklanjanje križa pred jednim spomenikom Ivanu Pavlu II. u Poërmelu jer bi križ mogao „omesti“ integraciju muslimana u francusko društvo. Istodobno je najpoznatiji, živući pisac u Francuskoj najavio svoje povlačenje iz javnosti.

Izvor

Evo Gospodin dolazi i svi sveti njegovi s njime, aleluja!

"Evo doći će Gospodin Svemogući: ali tko će podnijeti dan Njegova dolaska, i tko će opstati kad Ga ugleda? Jer On pristupi kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva: i sjest će kao onaj što topi i pročišćava. 

Očitovala se milost Boga Spasitelja svih ljudi, učeći nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja, razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, čekajući blaženu nadu i očitovanje slave velikoga Boga i spasitelja našega Isusa Krista."

Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa

"Pripravimo se s mnogo molitve da bismo mogli činiti dobra djela, premda smo mi sami samo nedostatna oruđa Božje slave! 

Djetešce Isus poziva nas da razmišljamo o štalici i uči nas o nužnosti trpljenja, da bi moglo nastati dobro. Majka Marija i sveti Josip su nam utjeha u našem djelovanju. Vol i magarac griju Djetešce Isusa. Vol je simbol teškog rada. Prihvaćanje prijezira, čak i kad čovjek radi dobar posao, simbolizirano je u magarcu: on radi, a da se nitko za njega ne brine. Konačno, Isusovo djetinjstvo nas potiče da budemo u duhu poput djeteta, i to treba biti naša radost. Neka nas Gospodin za vrijeme ovih dana ispuni najvećom vatrenom revnošću za Njegovu slavu!"

Sveti Gašpar del Bufalo, naš svakidašnji suputnik – iz pisama svetog Gašpara

"Bdijte, jer dok tijelo spava, narav u nama vlada i mi sva svoja djela obavljamo pod pritiskom naravi, prisiljeni, a ne svojevoljno. Isto tako kad dušom zavlada velika pospanost, kao npr.malodušnost ili žalost, njome vlada njezin neprijatelj i u njoj čini što ona ne bi htjela. Naravlju vlada prisila, a dušom neprijatelj. Gospodin je dakle, budnost zapovijedio i preporučio za čitavo čovječje biće: za tijelo da se čuva pospanosti, za dušu da se čuva mlitavosti i bojažljivosti, kao što kaže Pismo: Pravednici, budite budni, i Ustadoh i još sam s tobom, i opet: Nemojte malaksati. Zato ne sustajemo jer je Gospodin s nama." 

Iz Tumačenja Diatessarona svetoga Efrema, đakona

Fatima i katolička vjera: „Samo jedna vjera, samo jedno krštenje, samo jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska“

Dana 3.veljače sestra Lucija čula je lagan glas koji je govorio:

„U vremenu samo jedna vjera, samo jedno krštenje, samo jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska. U vječnosti Nebo! Ova riječ 'Nebo' ispuni mi srce mirom i srećom toliko da, gotovo da to nisam ni zamijetila, nastavih ponavljati duže vrijeme: Nebo, Nebo!“

Izvor

Novi elan u Crkvi i Pandorina kutija

(Rim) Ide li katoličanstvo ususret „najvećoj promjeni posljednjih stoljeća“? U to je uvjeren Matteo Matzuzzi koji izvješćuje za talijanski dnevnik Il Foglio „kako papa Franjo revolucionira Crkvu“. Ovaj proces ne događa se bez lomova i sukoba. Uskoro će biti već pet godina od njegova izbora, a uvijek se otvaraju nova pitanja. Kamo će se preseliti težišta Crkve? Što je s „mrežama i vezama“ u Crkvi? Što će biti od kulturne i duhovne ostavštine Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.? Hoće li se Franjo moći održati usuprot svim protivljenjima i otporu ili će doći do velike pobune?

Papa Franjo donosi novi elan, ali je otvorio Pandorinu kutiju

Filozof Massimo Borghesi mišljenja je da je Franjo Crkvi donio novi elan. Doduše, ona je 1989. godine ispravno upozoravala na budućnost bez kršćanskih vrijednosti, ali se potom povukla u utvrdu s „tri ili četiri načela o kojima se ne može raspravljati“.

Je li raščlamba točna? Je li Crkvi tijekom pontifikata Benedikta XVI. nedostajalo misionarskoga žara? Ili zar nije bila štoviše sigurnim svjetionikom? Franjo ruši svjetionike „kako ne bi smetali onima koji su bez orijentacije“, kako se to u Rimu potajno i napola šaljivo šapuće. Ta, zar nije više puta radikalno odbacio „prozelitizam“ da se svaki misionarski žar mora ukočiti, već čisto zbog brige da će vas vlastiti papa žigosati zbog nasrtljivog vrbovanja i obraćanja nekatolika?

Ne napuštajmo srcem Svetohranište!

Gospodaru neba i zemlje, toliko je jaka ljubav koja Te veže s Tvojom Majkom da si ustanovio Euharistiju. Toliko si se naslađivao u Njezinom prečistom krilu tijekom devet mjeseci, da si ponovno htio više puta u Njoj otpočinuti u tišini. Izgnan iz srca grešnih ljudi, dolaziš u Njezino sveto Srce i primaš u njemu savršenu čast, jer Njezino Srce Ti pjeva uzvišenu pjesmu hvale i slave, koju samo ono može otpjevati kako Tebi dolikuje. Isuse, Ti se ugodno odmaraš na Njezinoj čistoći, kušaš neizrecivu radost u plamenu Njezine ljubavi, ali iznad svega Njezina poniznost je ona koja Te privlači da siđeš u Nju i očarava Tvoje veličanstvo.

Što je s čovjekom, ljubi li Te on ljubavlju kakvom je to činila Tvoja Majka?

Naravno ne, nikad kako je to Majka Marija činila jer i onaj koji bi možda i htio, ne zna budući da je okaljan grijehom.

Odgovor na to pitanje nam daje i blažena majka Marija od Isusa. Utemeljiteljica Reda Kćeri Srca Isusova svoje sestre poziva i podučava slijedećim riječima: “Budući da je Bog jednom Isusa Krista darovao svijetu po Mariji, On ga po Njoj ponovno mistično neprestance daruje otkupljenim dušama. Marija je bila postavljena pored Križa i pored Oltara svoga Božanskog Sina, između Srca Isusova i vjernih duša. Marija je zapečaćen zdenac iz kojeg je provreo čitav izvor i iz kojega svijet i duše mogu crpsti vode Gospodinove. Marija je vaša Majka, vaša Zaštitnica, vaš uzor.“ I dodaje: “Plačimo u podnožju Oltara koji su oskvrnuti ravnodušnošću ili svetogrđem! Ljubimo umjesto hladnih srdaca koja ne znaju ljubiti takvu ljubav! Bdijmo pred vratima osamljenih Svetohraništa! Živjeti priljubljeni uz Svetohranište, posjedovat svakog dana Onoga koji očarava anđele, koji plijeni divljenje Nebesa, osjećati oko sebe duše koje žive od istoga čara, koje trpe iste boli i prinose se ognju iste žrtve, s Hostijom ljubavi! To je Nebo koje je započelo.

Kip domovine - u vječni spomen svima koji su dali svoj život za Hrvatsku kao i za BiH

                         
U katedrali jedne teške noći
Uđoh tiho i priđoh oltaru
Sa zvonika jecahu zvona stara
Htio sam duši molitvom pomoći
Kad tamo pri tamnom visokom odru
Jedna žena gledaše u daljinu
Tri su joj boje ovile haljinu
Prepoznah crvenu, bijelu i modru
I reče mi tiho, moli se sinko
Nad nama pletu neke čudne niti
Hrvat je opet teško biti
A. G. Matoš

Antikrist će voditi veliku bitku protiv Boga i Crkve

Progoni kršćana pod Neronovom vlašću

"On  će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon" (Dn 7, 27) ...  "I Zvijer otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi" (Otk 13, 6-7).

Kršćanska tradicija se pitala na koji način će se ostvariti, prema  pismima,  Antikristovo  progonstvo.  Sveti Augustin odgovara: "Prvi progoni kršćana pod rimskim carevima su bili nasilni i imali suza cilj prisiliti kršćane da žrtvuju idolima. To se zapovijedalo, mučilo ih se i na njih obrušavalo. Drugo progonstvo kršćana, ono današnje je licemjerno, zavodničko i podmuklo; krivovjerci i nevjerodostojna braća kršćani su činioci tog progonstva. Kasnije kroz povijest dogodit će se još jedno progonstvo kršćana, još zlokobnije od prethodnih jer  će  u  sebi  objediniti  zavodljivost  i  nasilje,  to  će  biti progonstvo Antikrista". (Enarr.  in Ps IX 27).

Antikristova mržnja će se okrenuti protiv Boga samoga. Bit  će  zabrana  iskazivanja  i  najmanjeg  štovanja  Boga, izgovaranja njegova svetog imena,  zabrana komuniciranja s Crkvom Njegovim boravištem na zemlji,  zabrana častiti svece  nebeske.  I  nasuprot  tome  bit  će  sloboda  psovki  i huljenja  na  Boga,  Crkve,  svetaca ...  Ali  među svim  ovim bogohuljenjima  one  izrečene  od  Antikrista  izazvat  će neopisivo  oduševljenje.  S  jednog  kraja  zemlje  na  drugi ponavljat će se: "Tko je kao Zvijer!" (Otk 13,6). 

Sveta Misa – ono što vidiš i ono što se zbilja događa!

"Neka svakoga obuzme strah, neka cijeli svijet zadrhti, i neka se nebesa uzraduju, kada je Krist, Sin Boga živoga, prisutan na oltaru u rukama svećenika!" (Sveti Franjo Asiški)

Vlč.Nault–Gospa od čudotvorne medaljice

Otac Nicholas Gruner
266 Elmwood Avenue Suite 281
Buffalo, New York 14222
U.S.A.

27. travnja, 1997.

"Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njima."

Dragi prijatelju Naše Gospe,

Žao mi je da ti nisam mogao poslati ove tužne vijesti prije, ali tek sam se sada vratio kući iz Rima (i uskoro ću otići ponovno).

Na Uskrs je, nakon godinu dana duge i vrlo hrabre borbe s rakom, preminuo otac Marcel Nault, dugo vremena moj prijatelj, savjetnik i ispovjednik.

Kao što vjerojatno znaš, otac je radio puno vrijeme s Apostolatom Naše Gospe od 1992. kao svećenik-savjetnik, francuski prevoditelj i koordinator volontera.

Govoreći i osobno i u ime Apostolata, ovo je vrlo tužan i čak razarajući gubitak za nas.

Otac Nault bio je jedan od najboljih i najpobožnijih svećenika koje sam ikada upoznao. Čak i tijekom svojih posljednjih nekoliko mjeseci, kada je bio tako bolestan da je jedva mogao stajati ili jesti, ustrajao je na dnevnom služenju Mise za radnike Naše Gospe i vjernom moljenju svoje Krunice.

Prvi sam ga put sreo 1979. godine u župi sv. Stjepana u Dowlingu, u Ontariu. Poput mene, bio je rođen u Montrealu. Otac je bio taj koji je ustrajao da ja uvijek nosim Čudotvornu Medaljicu Naše Gospe izvan svoje reverende kao javni znak moje ljubavi prema Njoj (i to sam činio od 1982. godine).

Dok je volio Montreal, odlučio je posvetiti posljednje godine svoga života radu za Našu Gospu i prebivao je u Fatima Centeru. Nekoliko dana prije negoli je umro, rekao je mnogim ljudima da vjeruje da mi „radimo najvažniji posao na zemlji“

Promjenom nauka Kristova želi se razoriti Crkvu, ali Krist mora kraljevati po pobjedi Bezgrješnog Srca! (II.dio)

Pročitajmo oporučno pismo blažene majke Marije od Isusa

Spomenuti ću samo pojedine odlomke iz prvog objavljenog dijela oporučnog pisma blažene Marije od Isusa kojoj je Gospodin dao jasnu spoznaju o vremenu u kojoj se Crkva nalazi. Blažena Marija nije imala privatnu objavu već iz okolnosti u kojima je živjela jasno joj je Gospodin dao spoznaju u vezi situacije unutar Crkve, a i izvan nje.

Blažena Marija je neprekidno radila za Kristovo kraljevstvo na zemlji. Još na barikadama, da bi osvojila svijet za Isusa – Kralja.

Njezin život završava u dobi od 43 godine života mučeničkom smrću. Ubijena je hicem iz revolvera samostanskog vrtlara, anarhiste. Dok je umirala šapćući je izgovarala riječi: "Opraštam mu za Djelo..(kraljevstvo Gospodina na zemlji)". Njezina žrtva bila je dovršena: djevica i mučenica za Isusa, za Crkvu, za Euharistiju.

Dana 22.listopada 1989., papa Ivan Pavao II., svečanom beatifikacijom u Bazilici Svetog Petra u Rimu, uzdignuo je Mariju od Isusa na čast oltara, djevicu (mučenicu), živu hostiju s Isusom – Svećenikom i Žrtvom.

Ljepota i vrijednost gregorijanskog korala

„Gregorijansko je pjevanje oduvijek bilo smatrano kao najviši uzor svete glazbe. Crkvena glazba treba da zadovoljava tri uvjeta:da bude sveta, umjetničkog oblika i općenita. Sve ove vlastitosti u najvećoj mjeri ima gregorijansko pjevanje, pa je ono stoga vlastito pjevanje Rimske.

O koralu se dosta pisalo kao o mračnom, ružnom i dosadnom pjevanju. Međutim takvi sudovi potječu samo iz ne znanja ili iz lošeg iskustva. Tko čuje koral u lošoj izvedbi nekoliko puta ne može postati njegovim pristašom nego samo protivnikom. Tako je to sa svime sve dok temeljito nešto ne upoznamo i ne prodremo u bit.

Iste godine kad je izdao svoj Motu proprio Papa Pijo X piše kardinalu Respighi-ju:“Gregorijansko pjevanje, koje smo baštinili od naših otaca i koje je sačuvano u raznim rukopisima naših crkava, slatko je i ugodno i tako izvanredne ljepote, da će svagdje gdje bude uvedeno oduševljavati i osvajati mlade pjevače.“ Papa je podrazumijevao da se koral mora dobro, upoznati, naučiti, pravilno i sa razumijevanjem pjevati. Međutim, ne pazi se uvijek na to u dovoljnoj mjeri. Tu leži razlog antipatije prema koralu i to osobito kod onih koji ne mogu da se sami njegovom studiju posvete nego su ovisni samo o slušanju.

Kolikima je put do korala bio težak i trnovit, često i bez njihove krivice! Ali kad su ga jednom upoznali nisu mogli, a da ga ne vole i cijene.

Moć Marijina nad svim đavlima sinut će osobito u posljednjim vremenima

Bog je zametnuo ne samo jedno neprijateljstvo, nego neprijateljstva i to ne samo između Marije i sotone, već i između potomstva Presvete Djevice i potomstva sotonina. Drugim riječima, Bog je zametnuo neprijateljstva, nesklonosti i tajne mržnje između prave djece i slugu Presvete Djevice s jedne strane, i djece i slugu đavolskih s druge. Djeca Belialova, robovi Sotone, ljubitelji svijeta (jer to je sve isto) uvijek su do sada progonili i progonit će od sada više nego ikada prije one koji pripadaju Presvetoj Djevici, kao što je nekada Kain progonio svoga brata Abela (usp. Post 4, 8) i Ezav svoga brata Jakova, koji su praslika odbačenika i predodređenika. Ali ponizna Marija, uvijek će iznijeti pobjedu nad onom oholicom. I to tako veliku da će joj uspjeti satrti mu glavu, to sjedište njegove oholosti. Ona će uvijek otkrivati njegovu zmijsku zloću, razotkrivati mu paklene spletke, mrsiti mu đavolske osnove i štitit će do konca vijeka svoje vjerne sluge od njegove okrutne šape. No moć Marijina nad svim đavlima, sinut će osobito u posljednjim vremenima kada će Sotona stavljati zasjede njezinoj peti, to jest njezinim poniznim sužnjevima i njezinoj siromašnoj djeci, što će ih ona podignuti da ratuju protiv Sotone.

Molimo se i prinosimo žrtve za grješnike

Gospa Fatimska rekla je trima malenim pastirima Luciji, Jacinti i Franji:

„Molite, mnogo molite! Žrtvujte se za grješnike jer mnoge duše odlaze u pakao samo zato jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli!“

Pastirići su naučili moliti: "O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve duše, a osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje milosrđe."

Ponavljajmo tu molitvu često! 

Cijenjeni čitatelji, u knjižnici bloga možete preuzeti (klikom na naslov je vidljivo na internetu o kojim je knjigama riječ) sljedeće knjige u vezi teme Fatima:

Fatima, da ili ne? Yves Ivonides , HKD sv.Ćrila i Metoda

Fatimska poruka Lucija govori, UPT

Zahvala poslije svete mise (za svećenike i laike VII.dio)

Sveti Ivan evanđelist govori o Judi izdajniku, uzevši zalogaj odmah iziđe, a bila je noć (Iv 13,30). Ne čine li nažalost tako i pojedini svećenici, koji jedva što su sišli s Oltara i vratili se u sakristiju sa žurbom skidaju svećeničko odijelo, bacaju ga nedostojno i postupaju sa njim tako kao da se radi o svjetovnom odijelu i odmah slušaju svakoga tko želi s njima razgovarati izuzev Spasitelja koji bi imao toliko toga im za reći. Nakon toga brzo bježe iz crkve kao sužnji iz svoje tamnice noseći božanskoga Gosta u poslove i lakomislene razgovore, a zaboravljaju ga u svome srcu, kao što se zaboravlja na mrtvaca u grobu. Gdje je tu vjera? Koja žalosna sljepoća!

Sveti Ivan Zlatousti govori: "Isus Krist vam daje svoje Tijelo da ga blagujete, a od vas ne prima niti riječ zahvalnosti! Za tako veliko dobročinstvo ni malo mu se ne zahvaljujete! Zar to ne znači vrijeđati Boga i zaslužiti najgoru kaznu?" (Homil .de bapstim. Christi, in fine)

Pričest i posljednje molitve svete Mise (za svećenike i laike VI.dio)

Dómine, non sum dignus (Gospodine, nisam dostojan)

Žrtva je žrtvovana i Krist s nestrpljenjem čeka kad će se dati onima koje ljubi.

Rekao je:“Vrlo sam želio da ovu Pashu jedem s vama.“

Svećenik, celebrant ovdje pada na koljena i duboko se klanja Onome koji se toliko snizuje da postane našom hranom. Ohrabren neizmjernom naklonošću i nježnošću Boga ponovno se podiže pun svetog žara i gorljivošću moli. Poziva Gospodina da bude naša snaga, naš život, naše svjetlo. Napokon je žuđeni čas došao. Svećenik stavlja svoju dušu pod zaštitu božanskog tijela, koje se žrtvovalo za njegov spas.

Izgovara riječi:

„Corpus Dómini nostri Jesu Christi custódiat ánimam meam in vitam aetérnam. Amen!“ (Tijelo Gospodina našega Isusa Krista neka čuva dušu moju za život vječni.)

Svećenik na vrhuncu svojih želja pozvan je i sjedinjuje svoje srce sa srcem svoga Boga, i kroz malo vremena koje je potrebno da uzme svete prilike, on na trenutak zaroni u razmatranje i u duši razgovara s Bogom kao prijatelj s Prijateljem. Gleda kako anđeli prostrti oko njega slave njegovu sreću dijeleći s njime njegovo veselje i sluša ih kako govore:"Veseli se i raduj prebivalište sionsko, jer Gospod prebiva u sredini tvojoj, Sveti Izraelov." (Izaija 12,6). S poštovanjem skuplja svaku česticu i pri tom misli što ću uzvratiti Gospodu za sve što mi je učinio? Uzimajući kalež osjeća da dug njegov raste. Uzima kalež spasenja i prizva ime Gospodnje. Takvo je srce Božje, voli da nas obogati svojim darovima i mi mu zahvaljujemo za primljena dobročinstva pružajući ruku da primimo nova dobročinstva. S kolikom živom vjerom pobožni svećenik pije krv Kristovu! (komentar:imamo li danas pobožnih svećenika, koliko ih je i što ja kao vjernik mogu pridonjeti tome da se svećenički žar u njihovim srcima rasplamsa za prvu ljubav Krista, Trojstva, Žrtve, prema Majci Mariji, svecima i na kraju i prema bližnjima jer sve zapovjedi svode se na dvije koliko sam Bože Tebe ljubio i svoje bližnje? (Iv 13,34) To možemo cijelim svojim životom govoriti i svjedočiti, ako Ga zaista volimo.)

Posvećenje - drugi dio (za svećenike i laike V.dio)

Drugi dio kanona: od konsekracije do Očenaša

Žrtvovanje je dovršeno.

Unde et mémores, Dómine, nos servi tui , sed et plebs tua sancta, ejúsdem Christi Filii tui Dómini nostri tam beátae passiónis, necnon et ab inferis resurrectiónis, sed et in caelos gloriósae ascensiónis: offérimus praeclárae majestáti tuae de tuis donis, ac datis (svećenik sklopi ruke i pet puta načini znak križa) hóstiam + puram, hóstiam + sanctam, hóstiam + immaculátam, Panem + sanctum vitae aetérnae, et Cálicem + salútis perpétuae (Stoga, Gospodine, mi Tvoji sluge kao i Tvoj sveti puk, spominjući se blažene muke istoga Krista Sina Tvoga, Gospodina našega, te uskrsnuća od mrtvih , kao i slavnog uzašašća na nebo: prinosimo preslavnome Tvome veličanstvu od Tvojih darova i poklona, žrtvu + čistu, žrtvu + svetu, žrtvu + neokaljanu, sveti + Kruh života vječnoga i Kalež + vječnoga spasa). Najprije Bog s Oltara dobiva svoj dio milosti. Tek nakon toga mi primamo svoj dio milosti, koje nam je božanska žrtva zaslužila kada je žrtva Gospodu prikazana.

Tri su izričita otajstva Kristova života, kojima je Bog bio najviše počašćen, bitni dijelovi žrtve Njegovog Sina:

Posvećenje (za svećenike i laike IV.dio)

Treba razlikovati tri stvari:

(iz razloga opsežnosti teksta navodim samo poneke dijelove knjige koja pojašnjava svetu drevnu Tradicionalnu Misu, Misu svih vremena. Knjigu u cijelosti možete naći u knjižnici bloga)

- predslovlje ili uvod u veliki žrtveni čin

- dio kanona prije i za vrijeme posvete

- dio kanona od posvete do Očenaša

Predslovlje ili uvod u veliki žrtveni čin

Svećenik poziva puk na molitvu i dalje se sabire u dubokoj šutnji da sam moli. Sve što je zemaljsko nestaje ispred pogleda njegove duše i prodire sve do otajstvene blizine sa Gospodinom.

Oratio secreta - tajna molitva. Govori samo o vječnim stvarima - Per omnia saecula saeculórum. Vatra božanske ljubavi gori u njegovom srcu i sa njom bi htio upaliti srca svih prisutnih.

Sveti Jeronim uvjerava."U prvo vrijeme kršćanstva, kad je krv Kristova takoreći bila još svježa, a vjera puna žara cijeli puk je sa izvanrednom pobožnošću odgovarao Amen koji se orio sa svih strana crkve kao buka grmljavine."

Kako izgleda kad jedna tradicionalna zajednica hodočasti u Fatimu

Nije nam cilj samo prenijeti lijepe utiske jednoga tradicionalnoga hodočašća, nego upozoriti na neke fotografije koje nam se čine vrlo zanimljivima.

Ponajprije na preobrazbu oltarā.

Sve sv. Mise koje su služene tih dana bile su u crkvama i kapelicama koje su uređene nakon liturgijske reforme ili pak posve preuređene za novus ordo. Tako je bila nužna liturgijska prilagodba o kojoj donosimo nekoliko zanimljivih fotografija.

Izjave sabora i svetaca (za svećenike i laike III.dio)

Tridentski sabor izjavljuje da je tradicionalna latinska Misa - žrtva ista koja se prinosi na oltaru i ona na križu, na Kalvariji. Njezina vrijednost je neizmjerna, njezin učinak svemoćan, ta Misa srdžbu Božju može ublažiti. (komentar: na Tridentskom saboru Misa je kodificirana, a to znači da od tad pa za svu vječnost ništa i nitko ne može tu Misu više ukinuti. Nikad nije niti bila ukinuta osim što ju sva paklena zloba jer ne podnosi sveto želi zatrti, samo kad bi mogla.)

Sveti Lovro Just navodi opće učinke svete žrtve:

-grješnik se miri s Bogom, a pravednik biva još pravedniji

-anđeli se vesele

-gomilaju se zasluge

-zločini se opraštaju, a kreposti se množe, mane se brišu

-đavolske se zamke svladavaju, bolesni ozdravljaju, pali se dižu, slabi se oporavljaju

-umrli se vjernici oslobađaju

Božanska žrtva (za svećenike i laike II.dio)

Poznavanje vrijednosti božanske žrtve

Tradicionalna latinska Misa je bitno jedna s onom misnom žrtvom, za kojom je svijet 4000 godina uzdisao, proroci su je navijestili i svi starozavjetni obredi predočavali i koja je u punini vremena pred Jeruzalemom na Kalvariji bila prinesena i čije je nekadašnje prikazanje po riječima svetog Pavla savršeno zadovoljavalo da potpuno izvrši posvećenje izabranika. Katolička Crkva nema ništa izvrsnijeg i uzvišenijeg što se na zemlji može zamisliti.

Hugo od svetog Viktora dovikuje, kad misli na tu službu:"O, veliko dostojanstvo, čudnovata moći, uzvišena i strašna službo!“

Svetost koju traži dnevno prikazivanje sv. Mise

Bog govori Mojsiju."Svećenici koji pristupaju Gospodu, neka budu sveti." Odgovor svakog pastira treba biti:"Biti ću svet Bogu svome i neću obeščastiti ime Njegovo jer ću prinositi tamjan Gospodina i kruh Boga svoga, stoga ću biti svet."  Stupanj svetosti osobe je potrebna da odgovara stupnju što ga čovjek zauzima u kući Božjoj i službama, koje u njoj obavljaju. Ljubav mora to jače plamtjeti, vatrenije i oduševljenije buktjeti, što se više približuje k Onomu, koji dopušta da se zove vatrom što uništava. Kolika je onda potrebna nevinost, ljubav i svetost pri žrtvi svećenika Novog Zavjeta?

Sveti Toma Akvinski:„O svećeniče kako si blizu Bogu u svetoj Misi! Postoji li ikakav razmak između tebe i Vrhovnog Veličanstva?“ Svećenik je sluga Božji, a Bog je tu glavni pročelnik i nevidljivi Tvorac. Mi smo samo oruđe, a Bog je pravi djelujući uzrok. (Nasljeduj Krista 4 knj.5.gl.1)

Fatimska konferencija u Moskvi

„Fatima Center“, apostolat pokojnoga patera Nicholasa Grunera, poznat je po mnogim poučnim konferencijama i radionicama vezanim uz poruku Gospe Fatimske. Ove je, pak, godine organiziran događaj koji je izvanredan čak i za ovakav apostolat izvanrednog doprinosa. 4. – 5. studenog će se, naime, održavati konferencija povodom 100. obljetnice fatimskih ukazanja i to u Moskvi. Kako doznajemo sa stranice Apostolata, otac Gruner radio je na održavanju Fatimske konferencije u Moskvi nekoliko godina prije svoje smrti 2015. godine, a ove su godine planovi napokon ostvareni.

Na konferenciji će govoriti pater Isaac Mary Relyea, tradicionalni svećenik, franjevac i poznati propovjednik misija, osobito misija na temu Četiri posljednje stvari, koji već neko vrijeme radi s Fatima Centerom. Veličina njegovih postignuća u misijskom radu teško je mjerljiva. Vlč. Relyea će govoriti o stvarnosti pakla na koji nas je Naša Gospa u Fatimi upozorila. Poseban gost ove konferencije bit će biskup Bernard Fellay, poglavar Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. Biskup Fellay će okupljenima održati predavanje pod temom „Fatima i trenutno stanje krize u Crkvi“. Uvod u fatimsku poruku dat će Christopher Ferrara, poznati američki katolički novinar, usko vezan uz novine Remnant. Elena Chudinova, povjesničarka i spisateljica, održat će predavanje „100 godina nakon listopadske revolucije“, a o posebnoj ulozi Rusije u Božjemu planu će govoriti češki novinar Michal Semin. Koordinator misije FSSPX-a u St. Petersburgu, Stanislav Protasenko, imati će predavanje pod naslovom: „Fatimska epoha: je li završila“? Svete će Mise biti služene po tradicionalnome rimskome obredu, a svakodnevno će se moliti svih 15 otajstava Krunice raspoređenih kroz dan u tri skupine (radosna – žalosna – slavna).

Apostolat Fatima Centera poziva sve nas da svakodnevno molimo tri puta Zdravo Marijo za uspjeh ove konferencije.

Više informacija na stranici Apostolata:

http://fatima.org/conference/2017/russia/russia.asp

Potrebno je poznavati preodličnu ljubav Kristovu

Sveto Srce je neiscrpno vrelo koje samo to traži da se prelije u ljudska srca kako bi bila slobodna i spremna da upotrebljavaju vlastiti život po njegovu uređenju. Iz tog Srca neprekidno teku tri potoka:

Prvi potok je potok milosrđa. On je za grješnike u koje teče duh pokajanja i pokore.

Drugi je potok ljubavi. On je na pomoć svih koji se trude i koji teže za savršenstvom da bi mogli naći snage za svladavanje poteškoća.

Treći potok je potok iz kojeg teku ljubav i mir za Njegove savršene prijatelje koje želi uza se privezati kako bi im priopćio svoje znanje i svoje zapovijedi.

Tako će se oni, svaki na svoj način, posve posvetiti širenju Njegove slave. To je Srce bezdan svih dobara i veselja u kojem je potrebno utopiti sve naše tuge.

(Uzeto iz Život i djela 2, 1915., Sveta Terezija od Isusa)

Nas 4865 pisalo je kardinalu Robertu Sarahu, izražavajući mu svoje poštovanje i prijateljstvo

Dragi prijatelji,

zahvaljujemo Vam na sudjelovanju. Zaključujemo prikupljanje potpisa u zahvalnosti onima koji su potpisali (i pomalo začuđeni zbog nekih kojih nema na popisu).

Od 25/10/2017 22:50:10 do sada, 1. studenoga 2017. u 19,05 sati.

Izvor

Josip Lang- iskreni svetac za kojim je tugovala najviše sirotinja

Danas slavimo sve svete, a među njima se posebno sjećamo hrvatskih svetaca i biskupa Josipa Langa.

Podrijetlo svetkovine Svi sveti je potrebno tražiti na Istoku, IV. stoljeće. Ondje se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika na prvu nedjelju po Duhovima. U VI. stoljeću isti blagdan je na isti dan uveden u Rimu, a sto godina kasnije papa Bonifacije IV. stavio ga je na 13. svibnja, dan u koji je poganski hram Pantheon (vrlo originalna građevina s otvorenom kupolom kroz koju ulazi svjetlo), posvećen svim bogovima, pretvorio u crkvu na čast Bogorodici i svima svetim mučenicima. Tako je taj nekadašnji poganski spomenik dobio naziv:"Sancta Maria ad Martyres" – crkva svete Marije i svetih mučenika. Papa Grgur IV. premjestio je 835.godine svetkovinu Svih svetih na 01. studenoga.

Danas,Crkva na putu, u životnoj borbi, slavi onu koja se nalazi već u trijumfu,u konačnoj nebeskoj slavi. Sveti Ivan u Otkrivenju svjedoči:"Vidjeh, evo veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda gdje stoji pred prijestoljem." Među njima vjerujemo da je i zagrebački pomoćni biskup, sluga Božji Josip Lang koji je preminuo na današnju svetkovinu 1924. Danas slavimo 93 godine od njegovog preminuća.

„Zlosretna sekta“ – sveta Terezija Avilska o Lutherovoj reformaciji

                                                 „Kakvo je to držanje kršćana danas?“

(Rim) Katolička Crkva štuje Tereziju Avilsku kao sveticu i proglašena je crkvenom naučiteljicom. Rođena je u 1515. godine u gradu Avili u Kastilji kao Tereza Sánchez de Cepeda y Ahumada. Zanimljivo je da je se slavi spomendanom i u anglikanskoj i evangeličkoj crkvenoj zajednici. Razlog bi mogao biti isti zbog kojega danas i katolički crkveni predstavnici na nevjerojatan način izriču nekritičku pohvalu Martina Luthera: nisu ih čitali.

                                                           Sveta Terezija Avilska

Terezija Avilska označila je protestantizam, navlastito luterane, „zlosretnom sektom“ koja nanosi „štete i pokolje“.

Svetica koja je živjela od 1515. do 1582. bila je svjedokom podjele latinskoga kršćanstva koju su pokrenuli Luther i drugi „reformatori“. Kardinal Müller poradi toga ga je prije nekoliko dana nazvao „revolucionarom“. Prema njegovom mišljenju on nije nikakav reformator, jer „reforma“ Crkve drukčije izgleda – onda i danas.

Navedene riječi o Lutheru i njegovome nauku Terezija Avilska napisala je u predgovoru svoje knjige „Put k savršenosti“ (Camino de Perfeccíon) koja je izišla 1566./1567.

Doslovno je svetica napisala:

Franz Kronbeck: „Borba Martina Luthera s Bogom“

                     Brončana nadgrobna ploča (1548.), izvorno namijenjena za Lutherov grob

Prigodom „Lutherove godine“ objavljeno je tijekom 2017. godine mnoštvo publikacija o osobi i nauku Martina Luthera različite vrijednosti. Jedna od njih jest i vrijedna knjiga bavarskoga katoličkoga filozofa i latinista Franza Kronbecka. Ona zaslužuje našu punu pozornost.

Vrijedne publikacije o Martinu Lutheru – protuslovlje „službenoj historiografiji“

Dosad je bilo govora o dvjema kritičkim knjigama o Martinu Lutheru, naime knjizi Paula Hackera „Ja u vjeri kod Martina Luthera“ i knjizi Theobalda Beersa „Radosna promjena i svađa“. Sada želimo predstaviti najnoviji i isto tako kvalitetni prinos protiv „službenoga“ narativa.

Autorovo polazište je sljedeće:

„Borba s Bogom“ i nečista savjest.

Luther – huškač i propovjednik mržnje

                                             Reformacija i njezini katolički mučenici

Surova ubojstva i pokolji katolika tijekom reformacije u Engleskoj i drugdje

Benedikt XVI. je pao, ali je unatoč tome „pun duha“

Biskup Stefan Oster (Passau) i Peter Seewald 26. listopada kod Benedikta XVI. Posljedice pada još su posve vidljive. No oni tvrde da je unatoč tome bio „pun duha“.

(Rim) Dana 18. listopada vatikanski glasnogovornik Greg Burke objavio je na Twitteru fotografiju Benedikta XVI. Burke je samo napisao: „Papa emeritus, danas u 17 sati“, no bez bilo kakvoga komentara koji bi objasnio neobičnu objavu.

Razlog su bile glasine da se pogoršalo zdravstveno stanje Pape emeritusa. Ovo objavljivanje fotografije trebalo je djelovati njima usuprot.

Mnogi vjernici izrazili su svoju zabrinutost. Fotografija koju je objavio Greg Burke možda je bila u dobroj namjeri, ali je bila djelomično krivotvorena. U to vrijeme nije odgovarala stvarnom stanju stvari. Na slici je bio Benedikt XVI. koji je u travnju ove godine napunio 90. godinu života, zbog starosti pomalo slab, ali dobroga zdravlja.

Promjenom nauka Kristova želi se razoriti Crkvu, ali Krist mora kraljevati po pobjedi Bezgrješnog Srca!

                     Pročitajmo prvi dio oporučnog pisma Blažene majke Marije od Isusa

Životno geslo bl.Marije Deluil-Martiny je "Vitam et sanguinem pro Christo hostro Rege! Oportet Illum regnare!" ("Život i krv za Krista našeg Kralja! On mora kraljevati!)

Blažena Marija je neprekidno radila za kraljevstvo Kristovo. Poticala je riječima na odanost bez granica svetim interesima Crkve, katoličkih svećenika i redovničkih zajednica toliko progonjenih za vrijeme Francuske revolucije, vremenu u kojem je živjela. Djelo koje je ona širila već kao laikinja Počasna Straža Srca Isusova opstalo je i jako se proširilo kako u krugovima klera tako i laika jer je Marija mnogo vremena provodila u molitvi pred Presvetim.

Govorila je:"Molimo, vapimo, dajmo zadovoljštinu, žrtvujmo se bez pridržaja; budimo gladne i žedne žrtve koja, združena s Krvlju Gospodinovom, iskupljuje zločine, zaziva milosrđe i postiže oprost. Budimo revne u žrtvi i molitvi, kako bismo dušama svećenika priskrbile obilne milosti savršenstva. U sjećanju na okrutnu Ranu nanesenu Srcu Gospodina našeg Isusa Krista, kao i Srcu Svete Crkve, Njegove zaručnice, od strane onih svećeničkih i redovničkih duša koje su, nažalost tako nisko pale u Njemačkoj i drugdje, te koje razdiru, do one mjere do koje se ono u njima nalazi, Srce njihove Majke, koje ga probadaju mačem načinjenim od prezira, nezahvalnosti, pobune, oholosti, oskvrnuća i svetogrđa svih vrsta; na taj spomen pun boli i gorčine, kao i na spomen na neizrecive i teške muke koje je Srce Gospodina našeg Isusa Krista pretrpjelo kad Mu je, u Njegovoj agoniji i smrti, predstavljen stravični prizor. Ah, udvostručimo žar i revnost! Potičimo se na zadovoljštinu, molitvu, trpljenje! Takve rane ne zarastaju osim uz pomoć krvi i suza. Prikažimo Isusovu Krv i

Izrazimo svoju podršku i poštovanje prema kardinalu Sarahu!

Portal Cultura Cattolica pokrenuo je prikupljanje potpisa podrške kardinalu Robertu Sarahu.

U ovom trenutku važno je da uzoriti kardinal Robert Sarah osjeti da ima našu podršku ne samo u molitvi, nego i na konkretan način. I da u Domu svete Marte uzmu u obzir da iza katoličkih kardinala stoji puk vjeran Kristu Gospodinu.

POTPIŠI I TI klikom OVDJE

(Potrebno je pri dnu popisa imena gdje se nalazi prostor za napisati ime i prezime, e-mail adresu, popuniti i pritisnuti INVIA- pošalji!)

Dostojanstvo svećenika i vrijednost božanske žrtve (Za svećenike i laike I.dio)

Sveti Josip Cupertino, franjevac i svetac (1767.godine proglašen svetim) je na pitanje što misli koja sredstva bi najuspješnije mogla da posvete njegove svećenike i poprave njegovu biskupiju odgovorio:"Pobrinite se da vaši svećenici pažljivo i redovno mole božanski oficij (časoslov) i sveto služe svetu Misu."

Postoji li stoga za katolika, a naročito za svećenika ljepši predmet razmatranja od Oltarske žrtve?

Tridentski koncil obvezuje svećenike da se obični vjernici koliko je to moguće upute u poznavanje divne liturgije. Sveta sinoda određuje pastirima duša da često za vrijeme sv. Mise, sami ili po drugima izlože neke od stvari koje se u Misi čitaju i da, među ostalim, objasne koju tajnu ove presvete žrtve (Sess.22. c. 8)

Sveta misa je čin kojim čovjek Boga časti u duhu i istini radi Njegove neizmjerne savršenosti. U njoj se nalazi sve što veže stvora sa Stvoriteljem, nebo sa zemljom.

Zašto je Gospina krunica tako jako snažna molitva?

"Krunica je najizvrsnija molitva i najučinkovitiji način za postizanje vječnoga života. Ona je lijek za sva zla i korijen svih naših blagoslova. Ne postoji bolji način molitve."

(Sveti otac Leon XIII)

Sve molitve koje čine Gospinu krunicu su potekle iz nebeskih usta. Ako ih sada i mole zemaljska usta, rado se slušaju i primaju na nebesima.

1.ZNAK što ga odmah s početka na sebi činimo, makar još ništa ne govorili: s čela na prsa, s lijevog na desno rame svi stanovnici neba savršeno poznaju i neopisivo cijene. To je znak svetog križa, "znak Sina Čovječjega". To je znak koji je mnogim mjestima prezren i prividno nadjačan, koji je zatrpan koje kakvim ljudskim i sotonskim znakovima, ali će na Sudnjem danu taj znak pobijediti sve druge znakove i zablistat će kao Sunce vječnosti! To je Isusov pečat! Na onom tko se nemarno križa taj će se pečat na njemu pokazati maglovito i nejasno. A tko se križa pažljivo i pravilno, Isusov će pečat na njemu biti jasan i svud vidljiv, na poslu i u molitvi.

Zato je Prečista Djevica svoju malu odabranicu Bernardicu odmah kod prvog ukazanja 11.veljače 1858.poučila, neka se pravilno križa. Blago onome tko se navikne na mirno i misaono križanje. Treba žaliti onoga, koji samo"muhe razgoni".

Kakvo je njegovo zdravstveno stanje? Vatikanski glasnogovornik objavio fotografiju Benedikta XVI.

Ovu fotografiju objavio je 18. listopada vatikanski glasnogovornik Greg Burke bez bilo kakvoga komentara.

(Rim) U srijedu uvečer vatikanski glasnogovornik Greg Burke objavio je na Twitteru fotografiju Benedikta XVI.

Nije spomenuo zašto je to učinio. Burke je samo napisao:

„Papa emeritus, danas u 17 sati.“

Proteklih dana kružile su glasine da se pogoršalo zdravstveno stanje Pape emeritusa. Ovo objavljivanje fotografije trebalo bi djelovati njima usuprot.

Tisuće ljudi lajkalo je, preuzimali su fotografiju i prosljeđivali je i ostavljali komentare kao:

„Divno je vidjeti našega papu Benedikta.“

„Nedostaje mi.“

„Molim Vas, prenesite dragome Benediktu da ga mnogi vole i da se svaki dan za njega molimo. Puno hvala i Božji blagoslov.“

„Neka ga dragi Bog blagoslovi.“

„Zemaljska nazočnost Pape emeritusa blagoslov je za Crkvu koji se ne može precijeniti.“

O povijesti schönstattskog pokreta i herojskom utemeljitelju (veliki milosni susret s Gospom već na zemlji, boravak u logoru Dachau, Afrika, Milwaukee, otac koji mnogima postaje dobar i mudar otac iako svoga oca nikad nije ni upoznao)

Najbolje ćemo razumjeti ovaj katolički i apostolski pokret kad pogledamo lik i život utemeljitelja ovog pokreta, o. Josepha Kentenicha. U Crkvi Duh Sveti u svim vremenima poziva velike i svete ljude da svojim sposobnostima i od Boga danim milostima daju odgovor na pitanja, potrebe i nevolje novog vremena. Tako je bio pozvan i pater Joseph Kentenich, kao prorok i odgajatelj čovjeka u našim vremenima. Ustvari: Odgojiti «novog čovjeka u novoj zajednici» bio je njegov prvi i veliki cilj.

Promatrajmo njegov život:

Joseph Kentenich rođen je 16. 11. 1885. u Gimnichu kod Kölna (u Njemačkoj), umro je 15. 09. 1968. u Crkvi klanjanja na Brdu Schönstatt. Do devete godine rastao je uz brižnu majku i njene roditelje. Oca nikada nije upoznao: bio je vanbračno dijete. To mu je cijeli život zadavalo veliku bol, ali i razlog da se, više nego drugi, bavi pitanjima kao što su: “Što znači otac? Kakva svojstva ima? Zašto Isus Boga zove Ocem?” Bog je dopustio ovaj bolni nedostatak oca bude uzrokom da Joseph Kentenich otkrije i duboko shvati lik oca te i sam bude izvrstan otac u jednom vremenu i društvu koje je izgubilo pravi lik oca.

Zbog teških prilika majka Katarina odvodi malog devetogodišnjeg Josepha u sirotište u Oberhausen. I sama štovateljica Majke Božje, u toj nevolji posvećuje svog Josepha Majci Božjoj pred kipom Gospe u sirotištu. Maleni Joseph je tu majčinu posvetu duboko doživio i svjesno prihvatio. Majka Božja od sada postaje njegova jedina odgajateljica.