nedjelja, 25. lipnja 2017.

Gospina ukazanja sestri Luciji u Pontevedri i Tuyu (1925., 1926. i 1929.)


Ova ukazanja nadopuna su ukazanjima u Fatimi, a ujedno ispunjaju obećanje koje je Gospa dala djeci 13.srpnja 1917. Nakon što im je pokazala pakao i govorila o drugom još strahovitijem ratu, rekla im je: „Da bih ovo spriječila doći ću i zatražit ću posvetu Rusije svome Bezgrješnom Srcu i, kao zadovoljštinu sv. Pričest u prvih pet subota u mjesecu.“




Pontevedra
Dana 10. prosinca 1925. Gospa se ukazuje sestri Luciji. Uz nju stoji dragi Isus. Dok je jednu ruku položila na Lucijino rame, u drugoj je držala Srce okruženo trnjem. Isus joj reče: „Pogledaj Srce tvoje Presvete Majke. Ono je okruženo trnjem koje nezahvalni ljudi neprestano ubadaju i nema nikoga koji bi ga iščupao prikazujući svoje trpljenje kao zadovoljštinu. “Potom je Gospa dodala: „Gledaj, kćeri moja, ovo moje Srce ovijeno trnjem kojim ga nezahvalni ljudi neprestano ubadaju svojim psovkama i svojom nezahvalnošću. Nastoj me barem ti utješiti i reci onima koji će se svake subote tijekom pet mjeseci ispovjediti i pričestiti, izmoliti Krunicu i razmatrati petnaest minuta sveta otajstva u mome društvu da im obećavam svoju prisutnost na času smrti i sve milosti potrebne za spasenje.“

Dana 15. veljače 1926. ukaže se sestri Luciji – dok je radila u samostanskome vrtu – dragi Isus i upita je. „Što si učinila za proširenje pobožnosti Bezgrješnom Srcu moje Majke?“ Sestra je Lucija iznijela poteškoće s kojima se susreće i upitala ga o pojedinosti sv.ispovijedi u vezi s pobožnosti pet subota. Isus joj je odgovorio: „Zaista tvoja predstojnica ne može učiniti ništa sama, ali s mojom milošću može učiniti sve“. Što se odnosi na sv.ispovijed, može se obaviti i nekoliko dana prije. „Važno je – rekao je Isus – da me prime u svoje srce u stanju milosti s nakanom zadovoljštine Bezgrješnom Srcu Marijinom.“




Tuy
Tri godine kasnije (1929.) sestra Lucija imala je ponovno ukazanje koje opisuje ovim riječima: „Iznenada je čitava kapelica bila obasjana nadnaravnim svjetlom i nad oltarom pojavio se veliki križ dotičući gotovo krov. Na gornjem dijelu križa razabirala se glava i trup čovjeka. Na grudima je imao golubicu kao od svjetla, a na ostatku križa visio je razapeti čovjek. Iznad njegova pojasa, u zraku vidio se kalež i velika hostija. U kalež su padale kapi krvi s lica i s rane na grudima raspetoga Isusa. Ispod desne strane križa stajala je naša Gospa. To je bila Fatimska Gospa. Držala je svoje Srce u lijevoj ruci, bez mača i ruža, s trnovom krunom i plamenom. Ispod lijeve strane križa vidjela su se slova koja su sačinjavala riječi 'milost i milosrđe'. Bila su kao od kristalne vode koja je padala na oltar. Shvatila sam da je to tajna Presvetoga Trojstva i primila sam saznanja o toj tajni koju mi nije dopušteno otkriti. Gospa mi je rekla: 'Došao je čas u kojem Bog traži od Svetog Oca da u zajedništvu sa svim biskupima svijeta posveti Rusiju mome Srcu, obećavši da će je na taj način spasiti.“